POSLERATNE KAFANE

Posle II svetskog rata, sve bolje kafane su konfiskovane. Neke su, pak, preuređene za drugu namenu. I dalje su ostale ug. radnje Srpski kralj sada bašta Ozren, hotel Park,

27 Maj 2012

kantina vrelo

     Posle II svetskog rata, sve bolje kafane su konfiskovane. Neke su, pak, preuređene za drugu namenu. I dalje su ostale ug. radnje "Srpski kralj" sada bašta "Ozren", hotel "Park", (koga je g. Velja Milenković pred sam rat završio), zatim "Hajduk Veljko", "Vardar", "Sokograd", "Ladna voda" i na Banjici "Banjica". Sve one su pozatvarane krajem 20. veka.

    NOVI SOKOGRAD

     "Sokograd" je izgoreo u požaru, 1953. godine, pa je na temeljima starog nikao novi "Sokograd". Bio je prva i prava ugostiteljska radnja novog društva. Evo, jedne priče iz tog vremena.
     Jednog dana, za vreme ručka, jedan od gostiju je našao buba-švabu u jelu. To ga je strašno pogodilo i počeo je da pravi scene. Konobar je alarmirao. Došao je upravnik i počeo je da ubeđuje gosta da to nije buba-švaba.
     - Ne, ne i ne! - uporan je bio gost. Hteo je da umota buba-švabu u salvetu i nosi u inspektorat. Tog momenta je došao i šef kuhinje Slavko Tabački.
     - Izvinite me, druže, dajte da vidim to, što vi tvrdite da je buba-švaba.
Gost razmota salvetu i pokaza kuvaru.
     - Evo, vidite, valjda sam ja u pravu!
Slavko je dohvati i reče:
     - Kakva buba-švaba, molim vas!? - stavi je u usta i proguta, - Bio je to zagoreo crni luk, druže!
Okrenu se i vrati se u kuhinju. Upravnik pođe za njim i pita ga:
     - Crni Slavko, ti proguta buba-švabu?
     - Progutah, druže upravniče, ali sam sačuvao ugled restorana!

                                                           * * *

                                                   Gradimir CONIĆ
restoran x sokobanja

    RESTORAN "X"

     Najteže i najlepše dane u svom životu proveo sam dok sam držao restoran "X", na drugom kilometru, od Sokobanje, na putu za Ozren. Mnogo interesantnih ljudi sam upoznao, mnogo komičnih, pa i tragičnih trenutaka sam doživeo i mnogo priča je nastalo u tom restoranu. Daleke 1972. godine, novinar Narodnih novina, iz Niša, Miroljub Marković o restoranu "X" je napisao sledeće:
     "Na drugom kilometru asfaltnog puta za Ozren, u dubokom hladu ozrenskih šuma, na jednoj 'lakat krivini', sa leve strane nalazi se restoran "X". Bašta je vrlo ukusno sređena, stolovi i klupe su pravljeni od drveta. Na svakom stolu stajala su ugrađena po dva suncobrana od trske, a držači suncobrana su izlazili iz sredine stolova. Bile su to obrađene, bagremove oblice. Jedna je viša od druge, tako da jedan suncobran natkriljuje jednu polovinu stola, a niži drugu polovinu. Stolovi sa suncobranima delovali su atraktivno, dvospratno. Na ulazu u baštu nalazio se mali kompleks sledećih objekata: bazen, iz dva dela pun vode i ribe. U bazenu je bio šaran. Do samog bazena, zidane od kamena, ispod nastrešnice, pekara, pušnica, pa opet pekara. Ova druga tri puta veća, a u nastavku veliki kamin. U njemu sačevi sa crepuljama. Tu su se pekle lepinje, razna pečenja i mnoga druga jela. Do kamina ogroman metalni ražanj, a na kraju ražnja veliki točak, kojeg pokreće voda. Ispod točka još jedan bazen sa vodom i pastrmkom. Uz kamin i jedan deo pepelišta se nalaze dva velika grneta. U jednom se kuva srpski pasulj, a u drugom svadbarski kupus. U pušnici se dime vešalice i domaće kobasice. U velikoj pekari se peče pečenje i velike pogače, u maloj pekari se zapeku jela u tavčićima, pasulj, đuveč, punjena paprika i druga. Ribe se vade iz bazena, po želji gosta."

                                                           * * *

    R I B E
(Kad nema ribe, dobra je pljeskavica)

     Imali smo tu čast, da nam nekoliko puta u restoran svrati Njegovo preosveštenstvo, vladika timočki, gospodin Justin. Za vladiku vrlo  mlad, ali inteligentan čovek. On je monah, a monasi poste i kada bi dolazio u Sokobanju, dolazio je kod nas na ručak. U bazenu smo imali žive pastrmke i gost bi ih pecao sam. Vladika Justin je uživao da peca i često je dolazio na Bovansko jezero. Jednom prilikom u vladikinom društvu, pored pratnje, đakona Tome i sokobanjskih paroha, bio je i pesnik Dobrica Erić. Dok je trajala večera, u bašti, oglasi se pesnik:
     - Vaše preosveštenstvo, imam slobodu da Vas zamolim za pažnju. Upravo sam završio pesmu "Ruža vetrova", namenjenu ponajpre Vama, a onda i Sokobanji i sokobanjčanima.
     To je bila premijera pesme, koja se sada nalazi u istoimenoj zbirci pesama, "Ruža vetrova", objavljene 2000. godine.
     No, da se vratimo ribama. Po prvi put je trebalo da gore u planini, u manastiru Jermenčić, gostuje i vladika Justin, a pošto je bio post Skupština  opštine Sokobanja i Crkvena opština Sokobanja, su u svojoj režiji dali nekom domaćinu sa sela da isprži ribe i da se gore i ruča. Pogođena je i bleh muzika, međutim, od ranog jutra nebo se namračilo, a vreme prohladno. Negde oko 11 sati je počela da lije hladna kiša, kao da nije leto. Dolazi kod nas, u restoran, predsednik opštine Mihajlo Stojanović i pita me da li bi mogli tu da ručaju. Ribe njihove, a piće naše. Odgovorim:
     - Mile, ako imate svoje, donesite. I onako nećemo imati posla, po ovakvom vremenu.
Serviramo mi stolove za trideset gostiju i tačno u vreme ručka, evo njih na čelu sa vladikom. Mi smo postavili posno meze, po dogovoru. Gosti ogladneli, otpevaše molitvu za ručak i počeše da meze. Međutim seljaka sa ribama nema! Mihajlo se, kao teši:
     - Grado, ti imaš pastrmke?
     - Imam, - odgovaram, - ali, dok ih ulovimo i spremimo... A napolju kijamet!
U tom trenu, vladika me poziva:
     - Domaćine, ja ću veliku pljeskavicu, a oni neka se izjasne! Nužda zakon menja, a Bog oprašta!
Kada su krenuli sa ručkom, (roštilj za sve), stiže puna restoranska šerpa sa prženom ribom. Doneo seljak. Vladika me poziva i reče:
     - Domaćine, kada muzika napravi pauzu, servirajte im ribe za ručak, a nama za meze!
     Predsednik Mihajlo dodaje:
     - Personal neka, takođe, uzme ribe za ručak!
Ja, do tada, a ni od tada, slađe ribe nisam jeo. Pored vegete i aleve paprike, bilo je tu i ko zna čega još? Bio je oslić, prženi, ali domaćinski spremljen. Pokušavala je moja supruga da je spremi na isti način, ali nije uspela.

                                                             * * *

                                                       Gradimir CONIĆ

restoran kod cika jese sokobanja

 

Smeštaj Privatni smeštaj Smeštaj sa bazenom Hoteli u Sokobanji Pansioni Seoski turizam Smeštaj na jezeru Cenovnik O Sokobanji O Sokobanji Istorija Istorija Prvi tragovi naselja Turski period Prvi ustanak Naredba 1837-1880 Do II svetskog rata NOB i revolucija Zdravstvo Zdravstvo Zdravstveni turizam Faktori lečenja Kupanje Inhalacija Radioaktivnost Radioaktivne vode Mineralne vode Lekovite vode Znamenite ličnosti Kako doći? Klima Oblačnost Padavine Magla Vetar Vegetacija Vremenska prognoza Odgovori Predsednika Opštine Gradski vodič Gradski vodič Izletišta Parkovi Mapa grada Crkve Autobuske linije Doček nove godine Wellness centar Restorani Akva Park Etno restoran STARA VODENICA Vesti Linkovi Nekretnine Kontakt